Čekaj, ti treniraš ragbi?!?

Ovo je definitivno najčešće pitanje koje dobijem kada kažem ljudima da treniram američki nogomet. To pitanje me uvijek uvede u razgovor koji često završi zbunjenim pogledima i klimanjima glavom koji mi potvrđuju da osobi s kojom razgovaram nije baš u cijelosti jasno o čemu govorim. Iskreno, to me ni ne čudi, pošto je teško objasniti dva sporta riječima bez ikakve demonstracije o čemu govorim.

Preduvjet razumijevanja razlika između ova dva sporta je da pogledate barem jednu utakmicu oba sporta. Bez tog preduvjeta čitanje ostatka ovog teksta činit će se besmisleno. Sada, kada smo to raščistili, možemo konačno objasniti neke osnovne razlike između ragbija i američkog nogometa – tackle football verzije, jer postoji i flag football o čemu ćemo u drugom tekstu.

Cilj u objema igrama je osvajanje prostora, odnosno prijenos lopte sa svoje strane terena u suparničku „end zonu“ koja je produžetak terena dugačak deset jardi (nešto manje od deset metara) koji se nalazi na oba kraja terena. Tereni u američkom nogometu i ragbiju su slični po duljini (120 jardi uključujući end zone), ali je teren za američki nogomet dvadesetak metara uži.

Najveća razlika između ova dva sporta je način prenošenja lopte sa jednog kraja terena na drugi. U američkom nogometu loptu možemo micati dodavanjem ili trčanjem sa loptom. Nakon prvog dodavanja unaprijed igrač smije loptu dodati samo unazad. U američkom nogometu je to drugo dodavanje iznimno rijetko, pošto su akcije precizno dizajnirane tako da svaki napadački igrač maksimalno optimizira svoje kretnje i minimalizira se mogućnost greške. To naravno pomaže napadačkim igračima da lakše uhvate loptu i povećava šansu da barem jedan od njih ostane slobodan.U ragbiju se lopta ne smije bacati naprijed, ali je dozvoljeno šutnuti ju nogom u bilo kojem smjeru.

Kada igrač unese loptu u end zonu to se zove „touchdown“ u američkom nogometu, a „try“ u ragbiju. Touchdown vrijedi šest bodova, a try četiri. Nakon zabijenog touchdowna tim ima opciju šutiranja lopte kroz rašlje za dodatni bod. Druga opcija nakon zabijanja touchdowna je takozvani „2-point conversion“ koji je rizičnija opcija zato što napadački tim mora opet ući u end zonu, ali sa vrlo male udaljenosti. Kao što samo ime kaže, 2-point conversion vrijedi 2 poena.

Ragbi ima drugačija pravila. Uvijek se nakon zabijanja lopta šutira kroz sličnu strukturu kao u američkom nogometu. Ako lopta prođe iznad prečke i između dvije stative napadačkom timu se dodjeljuju dva dodatna boda.

U oba sporta ekipa može u bilo kojem trenutku šutnuti loptu kroz „gol“, samo to vrijedi manje od touchdowna ili trya. Zadaća obrane je da spriječe suparničku ekipu da uđe u njihovu end zonu ili da šutne loptu kroz gol. To rade tako da ruše suparničke igrače ili da im ukradu loptu između dodavanja.

To nas dovodi do još jedne velike razlike između ova dva sporta. U američkom nogometu ekipa ima 4 pokušaja da prijeđu distancu od 10 jardi što je malo manje od 10 metara. Ako to uspiju, tada se lopta stavlja na mjesto gdje je igrač srušen i ekipa dobiva novih 10 jardi i nova četiri pokušaja, a ako ne uspiju mijenja se posjed. U ragbiju takvih prekida u igri nema. Zbog toga se može reći da je ragbi fluidniji sport od američkog nogometa. S druge strane, američki nogomet je više kao partija šaha gdje se suparničke ekipe pokušavaju nadmudriti tako da se prilagode i reagiraju na svaki potez suparnika.

Još jedna razlika između ova dva sporta je broj igrača. Ragbi se igra sa 15 igrača koji igraju i napad i obranu u isto vrijeme, dok se američki nogomet igra sa 11 igrača u napadu i 11 u obrani, ali obrana i napad nikad nisu na terenu u isto vrijeme.

Ovo bi bile neke od glavnih razlika što se tiče pravila. Naravno, postoje i vizualne razlike koje su na prvi pogled možda i upečatljivije. Američki nogomet se igra u prepoznatljivoj opremi od kojih se najviše ističe kaciga u bojama i sa motivima kluba. Kontakt, odnosno udarci su također nešto što je izuzetno atraktivno za vidjeti, no i tu postoje bitne razlike. Zbog pravila koja omogućuju dodavanje lopte prema naprijed, igrači se puno brže kreću, posljedično, zbog spomenute brzine kretanja i dodatne zaštitne opreme udarci su jači nego oni u ragbiju. Sa druge strane kombinacija manjka zaštitne opreme i kontinuirane igre vodi do slabijih pojedinačnih udaraca u ragbiju. Ipak, kad se pogleda prosjek za cijelu utakmicu, količina „štete“ je više-manje ista –  u američkom nogometu se udara jače, ali u ragbiju se udara češće. Čak je i lopta drugačija; zbog potrebe da se baci naprijed lopta za američki nogomet je uža, sa izraženijim vezicama, dok je ona za ragbi veća i teža, prilagođena kraćim bacanjima unatrag. Sve u svemu, razlika između ova dva sporta ima puno. Nisam sasvim siguran kako je došlo do zbunjenosti, ali ako vam itko ikad postavi neko pitanje o ovim sportovima možete ga samo poslati na stranicu Cannonsa.

Matija Žegarac